Termini i definicije preuzeti iz ISO standarda:
Proizvod – rezultat nekog procesa.
Proces – skup međusobno povezanih ili međusobno delujućih aktivnosti koji pretvara ulazne elemente u izlazne elemente.
Kvalitet – nivo do kojeg skup svojstvenih karakteristika ispunjava zahteve.
Zahtev – potreba ili očekivanje koji su iskazani, po pravilu podrazumevani ili obavezni.
Zadovoljenje korisnika – mišljenje korisnika o stepenu do kojeg su ispunjeni njegovi zahtevi.
Sposobnost – spremnost organizacije, sistema ili procesa da realizuju proizvod koji ispunjava zahteve za taj proizvod.
Kompetentnost – pokazana sposobnost da se primene znanje i veština.
Sistem – skup međusobno povezanih ili međusobno delujućih elemenata.
Sistem menadžmenta – sistem za uspostavljanje politike i ciljeva i za ostvarivanje tih ciljeva.
Sistem menadžmenta kvalitetom – sistem menadžmenta kojim se, sa stanovišta kvaliteta, vodi organizacija i njome upravlja.
Politika kvaliteta – sveobuhvatne namere i vođenje organizacije, koji se odnose na kvalitet, kako ih zvanično izražava najviše rukovodstvo.
Cilj kvaliteta – ono što se traži ili želi postići u vezi sa kvalitetom.
Menadžment kvalitetom – koordinisane aktivnosti za vođenje organizacije u odnosu na kvalitet i upravljanje njome u tom smislu.
Planiranje kvaliteta – deo menadžmenta kvalitetom usredsređen na uspostavljanje ciljeva kvaliteta i na utvrđivanje neophodnih operativnih procesa i odgovarajućih resursa za ispunjavanje ciljeva kvaliteta.
Upravljanje kvalitetom – deo menadžmenta kvalitetom usredsređen na ispunjavanje zahteva kvaliteta.
Obezbeđenje kvaliteta – deo menadžmenta kvalitetom usredsređen na obezbeđenje poverenja u to da su ispunjeni zahtevi kvaliteta.
Poboljšavanje kvaliteta – deo menadžmenta kvalitetom usredsređen na povećavanje sposobnosti da se ispunjavaju zahtevi kvaliteta.
Stalna poboljšavanja – stalna aktivnost na povećavanju sposobnosti za ispunjavanje zahteva.
Efektivnost – mera realizacije planiranih aktivnosti i planiranih rezultata.
Efikasnost – odnos ostvarenih rezultata i upotrebljenih resursa.
Procedura (postupak) – utvrđen način za obavljanje neke aktivnosti ili procesa.
Karakteristika – osobina na osnovu koje se pravi razlika.
Karakteristika kvaliteta – svojstvena karakteristika proizvoda, procesa ili sistema koja se odnosi na zahteve.
Sledljivost – mogućnost da se slede istorijat, primena ili lokacija onoga što se razmatra.
Usaglašenost – ispunjenost zahteva.
Nedostatak (defekt) – neispunjenost zahteva koji se odnose na predviđenu ili specificiranu upotrebu.
Preventivna mera – mera za otklanjanje uzroka moguće neusaglašenosti ili druge neželjene moguće situacije.
Korektivna mera – mera za otklanjanje uzroka otkrivene neusaglašenosti ili druge neželjene situacije.
Ispravka – mera preduzeta da bi se odstranila otkrivena neusaglašenost.
Dorada – mera preduzeta s namerom da se neusaglašen proizvod učini usaglašenim sa zahtevima.
Poslovnik o kvalitetu – dokumenat kojim se definiše sistem menadžmenta kvalitetom organizacije.
Zapis – dokumenat kojim se iskazuju dobijeni rezultati ili daju dokazi o izvršenim aktivnostima.
Objektivni dokaz – podaci koji potvrđuju postojanje ili istinitost nečega.
Kontrolisanje – vrednovanje usaglašenosti posmatranjem i procenjivanjem uz, kada je to pogodno, merenje, ispitivanje ili procenjivanje primenom šablona.
Ispitivanje – utvrđivanje jedne ili više karakteristika prema proceduri.
Verifikacija (overavanje) – potvrđivanje pružanjem objektivnog dokaza da su ispunjeni specificirani zahtevi.
Validacija – potvrđivanje pružanjem objektivnog dokaza da su ispunjeni zahtevi za specifičnu predviđenu upotrebu ili primenu.
Preispitivanje – aktivnost koja se preduzima da bi se utvrdile pogodnost, adekvatnost i efektivnost predmetne materije za postizanje postavljenih ciljeva.
Provera – sistematičan, nezavisan i dokumentovan proces za dobijanje dokaza provere i njegovo objektivno vrednovanje da bi se utvrdio stepen do kojeg su ispunjeni kriterijumi provere.
Proverivač – osoba sa pokazanim ličnim osobinama i kompetentnošću da obavlja proveru.