HACCP VODIČ

Vodič za uvođenje HACCP zahteva u Republici Srbiji

Obavezujuća primena HACCP

Prema definiciji koju je dao Codex Alimentarius, HACCP je sistem za identifikaciju, ocenjivanje i kontrolu opasnosti od značaja za bezbednost hrane. HACCP (Hazard Analysis Critical Control Points) je sistem bezbednosti hrane koji se zasniva na analizi i kontroli potencijalnih bioloških/mikrobioloških, hemijskih i fizičkih opasnosti kojima su izložene sirovine, mogućih opasnosti pri rukovanju, proizvodnji, distribuciji i konzumiranju krajnjeg proizvoda. HACCP sistem je prilagođen svim vrstama prehrambenih proizvoda i svim vrstama proizvodnje i rukovanja hranom…

HACCP sistem sastoji se od dve osnovne komponente: HA i CCP.

HA – predstavlja analizu rizika, odnosno identifikaciju opasnosti u svakoj fazi proizvodnje hrane i procenu njihove štetnosti po ljudsko zdravlje.
CCP – (kritične kontrolne tačke) predstavlja postupke u proizvodnji u kojima se može sprečiti ili eliminisati rizik po sigurnost hrane ili se njegov uticaj svesti na prihvatljiv nivo. Jednostavno, moguće ih je kontrolisati.

Hazard – Opasnost po zdravlje u određenoj tački procesa proizvodnje namirnice
Analysis – Analiza opasnosti moguće kontaminacije proizvoda u svakoj tački procesa proizvodnje namirnice
Critical – Određivanje kritične tačke u procesu po zdravstvenu bezbednost proizvoda
Control – Kontrola kritične tačke procesa
Point – Tačaka procesa proizvodnje namirnice.

Na tržištima EU i Svetske trgovinske organizacije HACCP sistem je postao obavezujući 1. januara 2006. godine (Council Directive 93/43/EEC). Jednostavno, uključivanje standarda kvaliteta i bezbednosti hrane u opšti sistem provere kvaliteta u preduzećima, postao je uslov poslovanja s partnerima na međunarodnom tržištu. Zakonska regulativa gotovo svih razvijenih zemalja obavezuje proizvođače hrane u tim zemljama uvođenje sistema HACCP.

Zbog ovoga je i naša zemlja prihvatila ovaj koncept bezbedne hrane tako da od 1. januara 2009. godine HACCP postaje obavezujući na tržištu Srbije, a preduzeća koja ne budu posedovala sertifikate o poslovanju u skladu sa ovim sistemom neće moći da izvoze i prodaju svoje proizvode u Republici Srbiji.  Pored prehrambene industrije, fabrike koje proizvode, prerađuju, čuvaju, pakuju, transportuju ili prodaju hranu u program obavezne implementacije HACCP sistema uključeni su i hoteli i restorani gotove hrane.

HACCP  (sertifikovani) implementirani sistem je neophodno stalno održavati i nadgraditi, interno i eksterno nadzirati i korigovati kod promena. Za razliku od tradicionalnog inspekcijskog pregleda proizvoda na kraju proizvodnog procesa, HACCP predstavlja integrisani preventivni sistem koji osigurava bezbednost hrane u svakom delu procesa proizvodnje i distribucije, čime doprinosi smanjenju rizika po zdravlje stanovništva. Treba i to naglasiti da se HACCP ne odnosi (direktno) na kvalitet proizvoda već samo na njegovu zdrevstvenu bezbednost.

HACCP je fleksibilan sistem, prilagođava se svim vrstama proizvoda u svakoj karici lanca proizvodnje, distribucije i rukovanja hranom, “od njive do trpeze”. U proizvodnji i distribuciji hrane najznačniji aspekti su svakako njen kvalitet i bezbednost. Obaveza svih onih koji dolaze u kontakt sa hranom tokom njenog proizvodnog  ili  distributivnog  toka  je  da  izvrše  sve  mere  prevencije  kako  bi  tržištu  pružili  kvalitetnu  i  sigurnu  hranu.

Grane prehrambene industrije u Republici Srbiji koje po zakonu RS. moraju imati implementiran HACCP sistem su:

  • Proizvodnja, prerada i pakovanje;
  • Skladištenje, transport i distribucija;
  • Priprema i distribucija hrane za potrebe bolnica, dečijih ustanova, hotela, restorana;
  • Trgovina, maloprodaja i ugostiteljstvo;
  • Organska prehrambena industrija.

Ukratko HACCP moraju da implementiraju:

Sve proizvodnje i prerade (pekare, mesare, mlekare, klanice, proizvodnje kolača i torti, proizvodnje marmelade, proizvodnje sokova, alkoholnoh i bezalkoholnih pića, prerade voća, povrća, proizvodnje konditorskih proizvoda, bombona i dr.),
Sve proizvodnje i prerade vode za piće kao i vode koja se upotrebljava , odnosno dodaje tokom pripreme, obrade ili proizvodnje hrane,
Sve organizacije koje se bave pakovanjem i prepakivanjem prehrambenih proizvoda,
Sve organizacije koje se bave skladištenjem, transportom i distribucijom svih prehrambenih proizvoda,
Organizacije koje se bave pripremom i distribucijom hrane – za potrebe bolnica, dečijih ustanova, hotela, restorana, avionskih i drugih kompanija,
Objekti javne i kolektivne ishrane ( javne kuhinje, kantine, bolnice, vrtići, škole i sl. ),
Trgovine – prodavnice, supermarketi, megamarketi, svi veleprodajni objekti,
Maloprodajni objekti,
Ugostiteljski objekti, ketering usluge i usluge isporuke gotove hrane i dr.

PRIRUČNIK ZA IMPLEMENTACIJU HACCP

Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine Republike Srbije
PRIRUČNIK ZA PRIMENU, SAMOKONTROLU I KONTROLU
Dobre proizvođačke prakse (DPP), Dobre higijenske prakse (DHP) i Analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka
HACCP-a

HACCP
ZAKONSKA REGULATIVA U REPUBLICI SRBIJI

Službeni glasnik RS, 41/2009 Zakonska regulativa i primena HACCP-a u Republici Srbiji. Od   1.   januara   2006.   god,   standardi   bezbednosti   hrane  i  to  u  prvom  redu  HACCP  su  obavezni  na  tržištima   EU   (Council Directive 93/43/EEC) i   Svetske   trgovinske   organizacije.   Kompanije  koje  ne  budu  posedovale  sertifikate  o  poslovanju u skladu sa ovim standardima neće biti u mogućnosti  da  svoju  robu  plasiraju  na  pomenuta  tržišta.  Implementacija  HACCP  sistema  je  trenutno  jedan   od   osnovnih   preduslova   za   izvoz   naših   proizvoda  i  osvajanje  evropskog  tržišta  istim.  Bez  uvedenog i dosledno primenljivog HACCP hranu je moguće  izvoziti  jedino  nerazvijenim  tržištima  tj.  zemljama  ”trećeg  sveta”.  HACCP  sertifikacija  je  imperativ  da  bi  se  uopšte  pregovaralo  sa  velikim  kupcima iz razvijenih zemalja. Jednostavno, uključivanje standarda kvaliteta i bezbednosti hrane u opšti sistem provere kvaliteta u preduzećima, postao je uslov poslovanja s partnerima na međunarodnom tržištu. Zakonska regulativa gotovo svih razvijenih zemalja obavezuje proizvođače hrane u tim zemljama uvođenje sistema HACCP.

ZAKONSKA OSNOVA ZA PRIMENU SISTEMA DOBRE PROIZVOĐAČKE PRAKSE (DPP), DOBRE HIGIJENSKE PRAKSE (DHP) I ANALIZE OPASNOSTI I KRITIČNIH KONTROLNIH TAČAKA (HACCP)

Zbog ovoga je i naša zemlja prihvatila ovaj koncept bezbedne hrane tako da od 1. januara 2009. godine HACCP postaje obavezujući na tržištu Srbije, a preduzeća koja ne budu posedovala sertifikate o poslovanju u skladu sa ovim sistemom neće moći da izvoze i prodaju svoje proizvode u Republici Srbiji ili izvoze na druga tržišta. To praktično znači da pored Prehrambene industrije (Proizvođači hrane), obavezu implementacije HACCP sistema imaju svi  počev od onih učesnika koji vrše pipremu proizvoda, prerađuju, čuvaju, pakuju, transportuju ili prodaju hranu u program obavezne implementacije HACCP sistema uključeni su i: Ugostitelji, Trgovci, Proizvođači hrane za životinje, Proizvođači ambalaže, Ustanove i organizacije u kojima se vrši organizovana ishrana, Transportna preduzeća .

Sistem Menadžmenta za Bezbednost Hrane

Uvođenje  HACCP-a  je  imperativ za dostizanje tržišne konkurentnosti i garanciju kvaliteta. HACCP sistem deluje tako da se najpre identifikuju rizične tačke proizvodnje, odnosno tačke u tehnološkom procesu u kojima može doći do kontaminacije proizvoda. Posle određivanja kritičnih tačaka odrede se preventivne mere za njihovu kontrolu koje će sprečiti kontaminaciju.

Jedan od najznačajnijih aspekata u proizvodnji i distribuciji hrane svakako je njen kvalitet i sigurnost. Obaveza svakog proizvođača je da tržištu pruži kvalitetnu hranu sa određenim nutritivnim svojstvima i senzorskim osobinama, ali istovremeno i higijenski ispravnu, sigurnu hranu, čime će povoljno uticati na zdravlje potrošača.

Osnovni cilj HACCP koncepta je proizvodnja bezbednih prehrambenih proizvoda. Dakle, HACCP se ne odnosi na kvalitet proizvoda već na njegovu zdravstvenu ispravnost. I to metod podrazumeva proizvodnju zdravstveno ispravnih namirnica preventivnim delovanjem, a ne posledičnim (inspekcijskim) delovanjem. Medjutim danas možemo čuti i drugačija mišljenja da  HACCP u realnim okolnostima kod mlaih proizvođača svojim načelima čini osnovu kvaliteta hrane pored što osigurava njenu bezbednost, procenite sami!

HACCP sistem podrazumeva uspostavljanje odgovornosti svih učesnika u lancu proizvodnje hrane za bezbednost namirnica. To znači da, ukoliko postoji rizik po zdravlje potrošača, svi oni imaju obavezu da bez odlaganja preduzmu sve mere za sprečavanje štetnih posledica (proizvod se, na primer, može povući iz prodaje) i tome obavestite nadležne organe.

U terminologiji HACCP sistema u EU, transparentnost označava pravo potrošača da u svakom trenutku bude jasno i na vreme informisan o svim potencijalnim rizicima za njegovo zdravlje. Svaki proizvod moći će da se prati u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije (tzv. “sledljivost”). Registracija gazdinstava i obeležavanje životinja, započeti su i kod nas. To treba da pomogne da se “Sledljivost” ostvari u čitavom lancu kontrole. Tako će, recimo, zahvaljujući obimnoj evidenciji koja se vodi na svim nivoima, tačno moći da se utvrdi od koje je krave uzeto mleko od kojeg je dobijen neispravan sir, kako se ona hranila, pa i od koga je ta hrana nabavljena.

Dakle, krajnji cilj HACCP-a jeste što je moguće bezbedniji proizvod i što je moguće ekonomičnija i efikasnija proizvodnja. Čak i ako ne obezbeđuje uvek stopostotnu sigurnost za korisnike, HACCP garantuje da preduzeće proizvodi hranu na najbolji i najbezbedniji mogući način.

Dizajn i implementacija sistema menadžmenta zdravstvenom bezbednošću hrane u organizaciji pod uticajem su različitih činilaca, posebno opasnosti vezanih za zdravstvenu bezbednost hrane, obezbeđenja proizvodnje, iskorišćenja procesa, veličine i strukture organizacije. Organizacije su svesne potrebe da se demonstrira i obezbedi dokaz njihove sposobnosti da proizvedu bezbednu hranu. S obzirom na to da opasnost za bezbednost hrane može da se pojavi u bilo kom stadijumu proizvodnog lanca, neophodna je efikasna kontrola i otklanjanje ili smanjenje mogućnosti pojave opasnosti na prihvatljiv nivo. Osim rizika po zdravlje, bolesti izazvane pokvarenom hranom mogu značajno da povećaju ekonomske troškovuključujući medicinske tretmane, odsustvo sa posla, isplatu osiguranja i zakonsku kompenzaciju.

Zdravstvena ispravnost životnih namirnica

U republici Srbiji se, na osnovu Pravilnik o uslovima u pogledu zdravstvene ispravnosti predmeta opšte upotrebe koji se mogu stavljati u promet i predmeta opšte upotrebe, kontiuirano obavlja kontrola i prati stanje zdravstvene ispravnosti namirnica.

Kontrola higijenske ispravnosti je veoma značajna mera, čijim preduzimanjem treba da se obezbede prehrambeni proizvodi koji odgovaraju higijenskim zahtevima po sadržaju mikroorganizama i parazita, hemijskih i drugih stranih materija. Naravno, prehrambeni proizvodi moraju da imaju i određenu prehrambenu vrednost da bi mogli da zadovolje određene fiziološke potrebe ljudi.

Kontrolu vrši Zavod za zaštitu zdravlja, kao jednu od svojih osnovnih delatnosti, u saradnji sa Republičkom sanitarnom inspekcijom, a u okviru zdravstvenog nadzora nad proizvodnjom i prometom namirnica. Zavod vrši mikrobiološku i hemijsku kontrolu namirnica i predmeta opšte upotrebe domaćeg porekla iz industrije, zanatske proizvodnje i prometa. Kontrola i način uzimanja uzoraka za vršenje analiza životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe radi ispitivanja zdravstvene ispravnosti vrši se na način i pod uslovima koji su ordređeni Uputstvom propisanim od strane Saveznog ministarstva za rad i socijalnu politiku.

Ono što je najvažnije u proizvodnji hrane je obaveza svih subjekata da ispoštuju načelo analize rizika i predostrožnosti, kao i načelo zaštite interesa potrošača i transparentnosti. Analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (HACCP) u velikom broju zemalja se izdvojila kao najefikasniji standardizovani pristup pa je kao takva prihvaćena od strane Internacionalne organizacije za hranu Ujedinjenih nacija (FAO) i Svetske zdravstvene organizacije (SZO) i preporučena od strane Svetske trgovinske organizacije (STO).

Još jednom podsećamo da je  u zakonodavstvu Republike Srbije primena sistema za osiguranje bezbednosti hrane propisana je 2009. Zakonom o bezbednosti hrane, (Službeni glasnik RS, 41/2009), a na osnovu preporuka (FAO), (SZO) i (STO), kojim se u Srbiji jasno uspostavlja princip „procene opasnosti-rizika” na osnovu kojih se primenjuju adekvatne akcije i meri efikasnost primenjenih mera. Ovaj zakon omogućava, svim subjektima koji se u Srbiji bave proizvodnjom i prometom hrane, da sve mere planiraju u odnosu na potencijalni nivo rizika.

Dok su dobra higijenska praksa (DHP), (kao skup procedura, kojima se upravlja higijenom radne sredine i obezbeđuje osnov za proizvodnju bezbednih prehrambenih proizvoda) i dobra proizvođačka praksa (DPP) (kao skup procedura kojima se upravlja uslovima radne sredine i obezbeđuje osnov za proizvodnju bezbednih prehrambenih proizvoda), primenjive na sve subjekte koji neposredno učestvuju u proizvodnji, prometu i rukovanju hranom, dotle je HACCP specifičan samo za određen pogon ili za jedan proizvod. Zato se prema pozitivnim zakonskim propisima HACCP plan razvija za svaki pogon (proizvod) ponaosob, i zato se ne mogu koristiti u pojedinačnom slučaju HACCP planovi sličnih proizvođača, niti oni koji postoje u literaturi.

Codex Alimentarius

Codex Alimentarius (lat. zakon o hrani) jeste zbirka međunarodno priznatih standarda, pravila prakse, smernica i drugih preporuka koje se tiču proizvodnje i bezbednosti hrane. Neki od tih tekstova su opšti, neki sadrže veoma detaljne zahteve vezane za hranu ili grupu prehrambenih proizvoda, a u nekima su razmatrani proces proizvodnje hrane ili zakonodavni sistemi za bezbednost hrane i zaštitu potrošača. Komisiju za Codex Alimentarius (Codex Alimentarius Commission – CAC ( http://www.fao.org  )), međunarodnu organizaciju za hranu sa sedištem u Rimu, formirale su 1963. godine Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (Food and Agriculture Organisation – FAO) i Svetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation – WHO). Krajnji cilj Komisije za Codex Alimentarius jeste zaštita zdravlja potrošača i osiguranje dobre prakse u međunarodnoj trgovini hrane, tj. propisivanje pravila za regulaciju poljoprivrede i potpunu kontrolu hrane od semena do konačnog proizvoda.

IMPLEMENTACIJA HACCP

IMPLEMENTACIJA HACCP

Da bi uvođenje i primena HACCP sistema dali rezultate, neophodna je obuka zaposlenih. Veoma je važno da zaposleni shvate šta je i kako funkcioniše ovaj sistem, a da zatim nauče veštine koje su im potrebne za uspešno obavljanje posla (alati i metode), kao i odgovarajuće procedure i radna uputstva s opisom posla koji treba da bude obavljen. Primena HACCP sistema zahteva timski pristup rešavanju problema. Uspešna primena HACCP zahteva punu opredeljenost i uključenost rukovodstva i ostalih radnika.

Neophodno je i uključivanje u tim eksperata različitih struka (prehrambeni tehnolozi, agronomi, veterinari, proizvodno osoblje, mikrobiolozi, medicinski stručnjaci, specijalisti javnog zdravstva, hemičari i inženjeri, na primer).

HACCP nije nezavisan program, već je deo većeg sistema kontrole koji uključuje i sprovođenje univerzalnih procedura koje se primenjuju za kontrolu opštih uslova i okruženja proizvodnje i doprinose bezbednosti proizvoda. Programi koji treba da budu usvojeni, primenjeni i dokumentovani su:

GMP – dobra proizvođačka praksa,
SOP – standardne operativne procedure i
SSOP–standardne operativne procedure higijene.

Primena HACCP-a je kompatibilna s primenom sistema upravljanja kvalitetom, kao što su standardi serije ISO 9000 i ISO 22000. Po okončanju uvođenja neophodno je sprovesti: stalno održavanje i nadgradnju sistema, stalan interni i eksterni nadzor, korigovanje sistema kod promena u tehnološkom postupku ili promeni sirovina i, napokon, sertifikaciju sistema.

Prednosti primene HACCP sistema su:

Redukuje pojavu bolesti izazvanih hranom;
Obezbeđuje snabdevanje stanovnika zdravstveno bezbednim prehrambenim proizvodima;
Omogućuje ispunjenje zahteva zakonske regulative i efikasniji inspekcijski nadzor;
Omogućuje efektivniji i efikasniji rad prehrambenih preduzeća;
Povećava konkurentnost preduzeća na svetskom tržištu;
Uklanja barijere internacionalne trgovine;
Omogućuje efikasno uvođenje novih tehnologija i proizvoda;
Povećava profit.

U skladu sa principima dobre proizvođačke i higijenske prakse i analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (HACCP) svi subjekti u poslovanju hranom dužni da uspostave sistem za osiguranje bezbednosti hrane u svim fazama proizvodnje, prerade i prometa hrane, osim na nivou primarne proizvodnje, u svakom objektu pod njihovom kontrolom.

Zato je analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (HACCP) kao bezbednosni sistem široko rasprostranjen i prepoznatljiv na tržištu hrane, a primenjuju ga:

Proizvođači hrane – u ovu grupu spadaju klanice, mlekare, rafinerije šećera i ulja, pekare, mlinovi, fabrike konditorske industrije, prerade mesa, proizvođači začina i dodataka jelima, proizvođači prehrambenih boja i aditiva, prerade voća i povrća, proizvođači alkoholnih i bezalkoholnih pića, proizvođači kafe, proizvođači dečje hrane, proizvođači raznih dijetetskih proizvoda i sumplemenata, proizvođači zdrave hrane, organizacije u kojima se vrši samo pakovanje i/ili prepakivanje prehrambenih proizvoda itd

Ugostitelji – u ovu grupu spadaju hoteli, restorani, objekti brze hrane i ketering usluga.

Trgovci – ovoj grupi pripadaju prodavnice i drugi maloprodajni prehrambeni objekti, veleprodaja, mesare, ribarnice, kiosci u kojima se prodaje hrana, supermarketi i megamarketi.

Proizvođači hrane za životinje – ova grupa obuhvata sve proizvođače stočne hrane za ishranu životinja namenjenih za ishranu čoveka. Odnosi se na proizvođače hrane za goveda, svinje, ovce, piliće i druge životinje namenjene ljudskoj ishrani, ali ne i na proizvodnju hrane za kućne ljubimce, pse, mačke itd.

Proizvođači ambalaže – samo one proizvođače, koji proizvode ambalažu namenjenu za upotrebu u prehrambenoj industriji (Npr čaše i flaše za jogurt i mleko, razne folije, posude za pakovanje gotovih jela i dr).

Ustanove i organizacije u kojima se vrši organizovana ishrana – ovoj grupi pripadaju javne kuhinje, kuhinje u gerontološkim centrima, školama, studentskim domovima, vrtićima, banjama i bolnicama, kantine, kuhinje za kolektivnu ishranu radnika u preduzećima itd.

Transportna preduzeća – organizacije, koje vrše transport prehrambenih proizvoda za svoje potrebe i/ili uslužno.

Primena sistema analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka se ne ograničava samo na gore navedene grupe i može se dobrovoljno primenjivati, i u raznim delatnostima koje ovde nisu navedene, kao što su domaćinstva, s ciljem da se preventivno zaštiti zdravlje krajnjih potrošača ili ukućana.

UVODJENJE HACCP